Jedan od najvećih bh. umjetnika, akademski slikar Safet Zec uputio je otvoreno pismo u kojem je građanima Bosne i Hercegovine čestitao Novu godinu, uz žaljenje zbog današnje situacije u zemlji.
Osvrnuo se i na aktuelne događaje, kao što je proslava neustavnog dana RS u Banjoj Luci.
Opasne novotarije
Zec svoje pismo počinje sjećajući se božićne čestitke tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Stjepana Kljuića upućene 24. decembra 1991., u kojoj taj praznik čestita Hrvatima i Hrvaticama.
- Bila je to, već, jedna od onih nerazumljivih, smišljenih, ali opasnih novotarija nastalog višestranačja, novog nacionalnog i religijskog ostrašćenja, koje je trebalo prihvatiti i na koje se trebalo naviknuti. Mi, Ivanka i Safet, „nekakva“ porodica „bosanska“, a preko Ivankinog oca makedonskog katolika već smo gajili male, lijepe običaje skromnoga obilježavanja tog vjerskog praznika, pa nam je time još više zasmetalo to rogobatno tendenciozno čestitanje samo Hrvaticama i Hrvatima - naveo je Zec.
On ističe kako su „napravljena tri naroda koja ne mogu i ne trebaju da žive zajedno", postojeće tri religije postale su „nacionalne odrednice“, s tri jezika, tri historije, tri kulture...
- Nas, mene i Ivanku, s bosanskim pasošima izdvajat će iz kolona na graničnim prijelazima, dok će naše komšije s putovnicama nesmetano prolaziti. Tako će, što je još čudnije, bosanski katolik ili Hrvat iz, recimo, nekih Jebanovaca, imati pravo da razmišlja i bira ko će biti i koga će izabrati i ko će ga predstavljati u susjednoj zemlji Hrvatskoj i njenim upravljačkim tijelima, dočim mi u svojoj zemlji Bosni i Hercegovini nemamo pravo da biramo katolike ili Hrvate, pravoslavnog ili Srbina iliti one Bošnjake koje smatramo pametnijima, stručnijima - piše Zec.
Dalje navodi kako više ne postoji mogućnost da se izjasni kao Bosanac, već mora biti neopredijeljen.
- Ne želim da se religijski izjašnjavam, jeste da sam rođen od oca i majke muslimana, odrastao u tom okruženju i atmosferi. Želim da su moja vjerovanja moja intima. Moja vjera i vjerovanja su složena i drugačija, bogatija. Klanjam se (pred veličanstvenošću, snazi i nepredvidljivosti prirode, i našoj nemoći i prolaznosti nad njom), ali ne želim niti je pravedno da me u mojoj bosanskoj zemlji, kao Bosanca, nazivaju i imenuju kao ostali. To je zaista nepodnošljivo i ponižavajuće - navodi naš proslavljeni umjetnik.
Tročlana karikatura
Osvrnuo se i na tročlano Predsjedništvo BiH.
- Stid me je i smiješno je gledati i slušati tri moja predsjednika, u čemu smo, opet, jedinstveni. Pa zar ne mogu da se dogovore, civilizovano, da predsjedavaju samo jedan, određen period, na godinu i da se mijenjaju, ako tako mora, te da se tako manje brukamo i manje trošimo. Još kada pomislim da ih „boli dupe“, što ono kažu, za ovu zemlju, da su im glave okrenute i da im srca kucaju za Zagrebom i Beogradom, ruke na srce meću uz njihove himne, ljube njihove zastave - naveo je Zec.
Poznati slikar osvrnuo se i na aktuelna zbivanja u manjem entitetu.
- Ja bih se stidio tvorevine Republike Srpske i ne bih slavio datum njenog postanka, pognuo bih glavu zbog svega na koji način je ostvarena: ljudstvom, oružjem, logistikom, rukovođenjem susjedne nam zemlje i međunarodnom ironijom - napisao je Zec.
Boli me to što nosim veliku krivicu
- Boli me to što nosim, zajedno s mojom i još nekolikim generacijama, veliku krivicu jer smo olako predali već dobro izgrađenu i uređenu Zemlju u ruke primitivnih, ostrašćenih nacionalista, koji će nas uvesti u užasne godine rata i srušiti i uništiti sve do tada postignuto, a toga nije bilo malo, i rasparčati ono što su umni ljudi vizionari sanjali, spajali i spojili u ovom jedinstvenom prostoru na planeti, gdje se, kao nigdje, toliko toga srelo, združilo, jedinstvena legura od naroda, religija, kultura, civilizacija, fizički i geografski prostor planina, jezera, ravnica, šuma, bogatstva, za sve da ima i da pretekne - napisao je Zec.
